O nama

Dobrodošli na portal ODGOVORA powered by:

Toshiba banner

Kako preboljeti smrt voljene osobe

Kako preboljeti smrt voljene osobe


Smrt
voljene osobe je iznimno traumatičan događaj u životu i iziskuje veliki napor, psihofizičku snagu i iscrpljujuće je za organizam. Ostavlja duboko urezane ožiljke i veliku ranu na srcu, to znam iz osobnog iskustva. Život više nikada neće biti isti, ali vremenom postane podnošljivo živjeti sa činjenicom da si nekoga izgubio i nisi mogao ništa učiniti da to spriječiš.

Moramo naučiti živjeti s tim i ne kiviti sebe.


Profesor Gruden
kaže da smrt voljene osobe znači konačni rastanak i to je najstresniji događaj u životu. Stres je identičan strahu, jer je riječ o doživljaju odvajanja, gubitka voljene osobe. Riječ je o voljenju i trebanju, što su izmiješani u našem osjećaju ljubavi. Mi smo osobu koju smo izgubili trebali, jer je ona bila izvor našeg zadovoljstva, ispunjavala je mnoge naše potrebe: da nismo sami, da se možemo pred nekim pohvaliti, požaliti, da možemo pričati nekome naše doživljaje, ili da lakše donosimo životne odluke.
Među te osjećaje koji su nam potrebni, i koje voljena osoba ispunjava, može spadati i osjećaj vladanja nad nekim. Nestanak voljenog objekta zbog toga izaziva veliku traumu, nesanicu, patnju, depresiju, osjećaj izgubljenosti ili nesnalaženja.

Smrt voljene osobe podsjeća nas i na našu smrtnost o kojoj ne volimo misliti. Zato ljudi nerado idu na sprovode, ali ih ipak nešto tjera, jer moraju pomoći osobi koja je ugrožena rastankom, ali ih ujedno prisutnost smrti podsjeti i na njihovu vlastitu smrtnost, zbog koje se javlja užas i tuga.


Smrt je odlazak s kojim se moramo pomiriti da bismo lakše podnijeli trenutak odlaska voljene osobe. Proces žalovanja poslije smrti voljene osobe je normalan i potreban. Naša duša je napukla i kao što sa slomljenom nogom moramo biti imobilizirani, tako i nakon gubitka voljene osobe moramo biti malo izolirani, moramo mirovati. Izgubivši osobu koju smo voljeli, izgubili smo dio sebe i za vrijeme tugovanja događa se restrukturacija ličnosti.

U potpunosti se slažem s njegovim razmišljanjem i uistinu trebamo se pomiriti s tim da bismo mogli nastaviti živjeti sa što manje boli i tuge. Stoga, izgubivši voljenu osobu, jedan dio nas odlazi s njom, no ovaj dio koji OSTAJE neka bude snažan i čvrst oslonac budućnosti!

Nemate instaliran Adobe Flash Player na vašem računalu ili imate zastarjelu verziju. Trebate Flash Player kako biste pogledali ovaj odgovor. Preuzmite Flash Player sada.

Opis


Smrt
voljene osobe je iznimno traumatičan događaj u životu i iziskuje veliki napor, psihofizičku snagu i iscrpljujuće je za organizam. Ostavlja duboko urezane ožiljke i veliku ranu na srcu, to znam iz osobnog iskustva. Život više nikada neće biti isti, ali vremenom postane podnošljivo živjeti sa činjenicom da si nekoga izgubio i nisi mogao ništa učiniti da to spriječiš.

Moramo naučiti živjeti s tim i ne kiviti sebe.


Profesor Gruden
kaže da smrt voljene osobe znači konačni rastanak i to je najstresniji događaj u životu. Stres je identičan strahu, jer je riječ o doživljaju odvajanja, gubitka voljene osobe. Riječ je o voljenju i trebanju, što su izmiješani u našem osjećaju ljubavi. Mi smo osobu koju smo izgubili trebali, jer je ona bila izvor našeg zadovoljstva, ispunjavala je mnoge naše potrebe: da nismo sami, da se možemo pred nekim pohvaliti, požaliti, da možemo pričati nekome naše doživljaje, ili da lakše donosimo životne odluke.
Među te osjećaje koji su nam potrebni, i koje voljena osoba ispunjava, može spadati i osjećaj vladanja nad nekim. Nestanak voljenog objekta zbog toga izaziva veliku traumu, nesanicu, patnju, depresiju, osjećaj izgubljenosti ili nesnalaženja.

Smrt voljene osobe podsjeća nas i na našu smrtnost o kojoj ne volimo misliti. Zato ljudi nerado idu na sprovode, ali ih ipak nešto tjera, jer moraju pomoći osobi koja je ugrožena rastankom, ali ih ujedno prisutnost smrti podsjeti i na njihovu vlastitu smrtnost, zbog koje se javlja užas i tuga.


Smrt je odlazak s kojim se moramo pomiriti da bismo lakše podnijeli trenutak odlaska voljene osobe. Proces žalovanja poslije smrti voljene osobe je normalan i potreban. Naša duša je napukla i kao što sa slomljenom nogom moramo biti imobilizirani, tako i nakon gubitka voljene osobe moramo biti malo izolirani, moramo mirovati. Izgubivši osobu koju smo voljeli, izgubili smo dio sebe i za vrijeme tugovanja događa se restrukturacija ličnosti.

U potpunosti se slažem s njegovim razmišljanjem i uistinu trebamo se pomiriti s tim da bismo mogli nastaviti živjeti sa što manje boli i tuge. Stoga, izgubivši voljenu osobu, jedan dio nas odlazi s njom, no ovaj dio koji OSTAJE neka bude snažan i čvrst oslonac budućnosti!

Komentari: 0

Nema komentara


Komentiraj ovaj odgovor

Prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali ovaj odgovor.

Detalji


Ocjenjivanje: 0